Kako doraditi terenca: NIVA VEČITA ENIGMA

5605

Piše, foto: Novak Maksimović 

Bez sumnje najpopularnije terensko vozilo u lovištima Srbije je Lada Niva. Ova vremešna konstrukcija iz prošlog veka (1977. godište) još uvek drži lekcije terenske vožnje mnogim poznatijim i skupljim modelima iako je konstrukcijski vozilo SUV segmenta.

Da podsetimo vozila u pomenutom segmentu nemaju šasiju tj. imaju samonoseću karoseriju sa nezavisnim vešanjem i permanentnim pogonom 4×4. Njena specifičnost je i naglašena terenska agilnost za razliku od moderne koncepcije SUV vozila  kod kojih je terenska upotreba gotovo rudimentirana.  U našim uslovima i danas predstavlja najbolji odnos uloženog i dobijenog. Zašto je stanje takvo kakvo je, razloga ima mnogo, od hronične besparice prosečnog domaćeg lovca, preko loše i neuređene ,,saobraćajne privrede,, do autističnog odnosa države prema segmentu radnih terenskih vozila. A kako stvari sada stoje Lada Niva će još dugo vremena jezditi domaćim drumovima i lovištima u manje ili  više izvornom ili ,,tjuniranom,, stanju. Opseg tjuninga u našim uslovima podrazumeva sitna budženja i snalaženja kao i ozbiljne konstrukcijske i mehaničke prepravke. Sve se podrazumeva. Pod ozbiljnim prepravkama smatraju se dorade ili zamene motora i menjača, vešanja i karoserije. Cilj ovog teksta i jeste da ukaže na moguće prepravke orginalnog stanja za lovačke potrebe. Ne neke korenite. Već one koje ce vam unaprediti operativnost, funkcionalnost i rešiti vas glavobolja.

 Roštilj, kuka, šucpleh kartera ulja

Modifikacija prednjeg i zadnjeg branika uz kuku i ,,šucpleh,, kartera ulja na Nivi definitivno ukazuje da to vozilo izlazi na teren i da se koristi u lovačke, pecaroške ili šumarske svrhe. Uglavnom. Namena popularnog roštilja (resetkastog odbojnika-napred) je da spreči mehanička oštećenja motora i hladnjaka prilikom prolaska terena sa rastinjem zatim da posluži kao konzola za eventualne dodatne farove i najvažnija funkcija da se na rasklopljenom ili fiksnom roštilju može transportovati ulovljena krupna divljač ili kavez za pse (rešetkasti odbojnik-pozadi). Divljač transportovana na ovaj način izlučevinama neće ,,oplemeniti,, prostor za vozača i putnike a obstrujavanje vazduha ubrzaće proces hlađenja. Takođe i verni lovčevi pomagači (do par komada) vrlo često su transportovani Nivom do lovišta. Iz istih razloga kao i divljač odvojeni su od putničke kabine. U ostalom, za to i opnako nema mesta unutar vozila. Negativnosti i neprijatnosti koje mogu biti izazvane navedenim tjuningom možemo podeliti na zakonske i sociološke. Kod prvih je pitanje tehničke ispravnosti vozila odnosno mogućnost neprolaska tehničkog pregleda ili eventualna kazna od strane saobraćajne policije ili vanredni tehnički pregled uput na atest…

Sociološki fenomen vezan je za rastući negativan odnos prema lovu i lovcima pa divljač na haubi nije najpoželjniji vid transporta u naseljenim mestima, gradskim sredinama, autoputu… dok vožnja ,,na haubi,, od lovišta do rashladne komore i veterinarskog nadzora može proći. Vrednost ulaganja u ovu modifikaciju kreće se u proseku od stotinak evra za kuku sa atestom do ozbiljne cifre od hiljadu evra za prednji i zadnji roštilj zaštini pleh, dodatne farove sa elektroinstalacijom i novim relejima. Ukoliko ste već ugradili kuku koja će vući prikolicu, naglašavamo da prikolica mora biti registrovana i tehnički ispravna pa će vas ovo zadovoljsto dodatno koštati još kojih par stotina evra. Da ne zaboravimo i dodatne pragove na sajtnama. Oni imaju ulogu pomoćnog roll-bara za sprečavanje slučaja prevrtanja na uzanim, strmim i kosim vrletima. Zapravo, oni su tu da vozilo „nasedne“ na njih i spreči prevrtanje. I za kraj ovog odeljka pomenimo i električno vitlo. Nije neophodno za Vojvodjansko blato koliko je preka potreba za planinske prevoje i bespuća. Vitlo nije bezazleni izdatak i lepo se oseti po džepu. Ali ko lovi po kamenim bespućima i vrletima, opravdava svoje postojanje i investiciju.

Ne treba zaboraviti da sva pomenuta dodata konstrukcija ima određenu masu i da preterivanje u težini instaliranih modifikacija uvećaće potrošnju, habanje pneumatika, spiralnih opruga i amortizera dok će vuča prikolice skratiti radni vek korpe kvačila, druk lagera i lamele. Što dobijes na mostu – izgubis na cupriji. Ali… bez ovih dodataka ili prepravki, nema prave funkcije Lade.

 

 Krovni nosač

Najelegantnije rešenje pravljenja komocije, u inače skučenom prostoru Nive sa troja vrata, jeste instaliranje krovnog nosača. Krovni nosač je deo opreme za koji nije potreban nikakav atest ili papir od nadležne institucije. Zato određen broj lovaca koji ne želi peripetije sa Državom po pitanju može li ovo ili ne može, rado ugrađuje na svoja vozila krovni nosač. Bilo da je isti kupovni ili ručni rad na njega se može podosta toga staviti a podosta može i koštati u zavisnosti za kakvu vrstu nosača će se potencijalni kupac odlučiti. Najjeftinije izvedbe kreću se opet od stotinak eura do više stotina za zatvorene nosače od otpornih plastičnih materijala strane proizvodnje. Instalacija krovnog nosača bitno menja ionako lošu aerodinamiku Nive što će se odmah pokazati kroz uvećanu potrošnju goriva. Kod nekih, aero-dinamicnih, moze doci i do smanjenja potrosnje. Teoretski trebalo bi ga skinuti nakon obavljena posla ali to obično retko ko da od imalaca radi. Sa krovnim držačem ste rešili pitanje prenosa dodatne opreme ali ne i transport krupne ulovljene divljači. Teško da će neko crnu divljač od 100 i kusur kila penjati na prvi sprat. No, što se dobije na mostu…

 

Provetravanje i enterijer

Rusi su u posedu najvećeg kosmodroma na svetu – Bajkonura. U svemir su poslali još 50-ih godina prošlog veka psa, majmuna i čoveka ali do dana današnjeg klima za Nivu ostaje nerešiva enigma. Dotle još nisu dobacili.

 

Zato, kao rešenje provetravanja i kondicioniranja auta ostaje promena zadnjih prozora na klizač kao kod Renoa ,,četvorke,, peškir oko vrata vozača i putnika a kao najveća inovacija je kineski ventilator na 12 volti koji vrti vazduh u lice sapatnika. Što se tiče enterijera malo je Niva na kojima su upotrebom rasturena zadnja sedišta dok prednja pucaju kao da su od stakla, pogotovo pod gabaritnim lovcima. Stoga je zamena prednjih sedišta /od starog Forda Eskorta V su najbolja i najpodesljivija/ učestala pojava u osvežavanju enterijera. To obavezno treba uraditi ako ste vlasnik Nive. Ipak, daleko ozbiljnija aktivnost u odnosu na pređašnje je krojenje lako perivog linoleumskog poda. Sa debljinom od 3-5 mm sve vrste linoleuma, toplog poli-uretanskog poda -Impale i slične tvorevine, odlično će poslužiti kao brana blatu, izlučevinama, prljavštini i svim drugim zagađivačima enterijera. Kad dara prevrši meru, obično jednom do dva puta godišnje za topla sunčana dana, pod se izvadi i opere šmrkom i jakim detergentom kao i kompletna unutrašnjost vozila. Najhrabriji vlasnici zabušili su burgijom  i dve rupe u podu koje prilikom pranja crevom odvode vodu iz kabine. Za zaptivanje rupa služe gumeni i plastični čepovi. Što se dezena linolemu tiče nije toliko bitan a mi bi preporučili cvetni zbog ugođaja! Vrednost ove investicije je desetak hiljada dinara i nema negativnih efeketa na okoliš u bilo kom pogledu.

 Felne, gume, liftovanje

Obrni, okreni, Niva najbolje podnosi svoju čeličnu felnu 16-icu sa kojom ima i najbolju prohodnost. Što se guma tiče tu je stanje donekle vrlo specifično  a evo i zašto. Da bi se najbolje iskoristili potencijali za terensku vožnju auta potrebno je imati tri para guma što sa cenom od 60-ak evra po gumi može biti ozbiljan izdatak. Iako postoje dobri pneumatici sa zapadnog tržišta, domaći imaoci Nive profilisali su dva brenda iz Rusije kao neprikosnovena u odnosu na uloženo/ dobijeno. To su Kama i Voltyre. Kamin model 511 za sneg i zimu i 232 za leto, suve uslove i asvalt. Gume oba brenda jako su se dobro pokazala. Takođe Voltyre ima dobar model za blato i put nasut tucanikom (McAdam) a njena vli-5 kramponka dala je Nivi mitsku prohodnost. Niva može trpeti i za broj manju ili veću obuću u ne tako zahtevnim vožnjama (asvalt/teren) ali će vrlo brzo reagovati na to dizanjem potrošnje, težim manevrisanjem ili nestabilnošću odnosno dizanjem temperature motora. Niva će nestabilnošću reagovati i na neadekvatan izbor guma teko da će guma za led i sneg biti pogibeljna po kolovozu izloženom letnjem pljusku. Zato se retko na Nivi sa fabričkim motorom i menjačem mogu videti drastična odstupanja od felni 16-ica i pratećih guma. Tačnije jako predimenzionirani – ,,monstrum točkovi,, su oblik tjuninga koji zahteva promenu kompletnog motora i menjača (ili bar drastične i preskupe dorade) kao i donjeg postroja. Takvi monstrum trakovi retko se viđaju na domaćim Nivama i pre su namenjeni kojekakvim vratolomijama nego korišćenju vozila za lovne potrebe.

Pomenuli smo i liftovanje, odnosno dizanje i spuštanje vozila koje se uglavnom svodi na promenu spiralnih opruga i amortizera. Naime, Niva na koju je nakačen plinski uređaj sa rezervoarom od 60-80l krovnim nosačem, prednjim i zadnjim roštiljem, kukom i prikolicom, prtljagom i gabaritnoj četvorici putnika od 100 kila žive vage, reagovaće sabijanjem spiralnih opruga i spuštanjem od bar 5cm. posle par godina upotrebe. Što nije ni čudo kad je konstanto opterećena sa 200 do 500 kilograma dodatnog balasta. Spuštanjem vozila veća je verovatnoća kačenja i oštećenja u terenskoj vožnji da ne pričamo o zvuku kad opterećeno vozilo koje je naletelo na rupu pri velikoj brzini zagrebe o brid gume kramponke. Postoji mnogo oprobanih alternativnih rešenja dizanja ili kako majstori vele šprengovanja, uplitanja, insertovanja i sličnih dovijanja. Generalno, zamena starih amortizera i opruga novim kvalitetnim po nama na lovnoj Nivi nema alternativu. To je obavezno.

 Motor, hlađenje, plin i dizanje temperature

Ako kojim slučajem upitate u ovlašćenom servisu da li motori Nive greju u visokom  režimu obrtaja uvek ćete dobiti odgovor koji otprilike glasi ovako : – Redovno servisiran i tehnički ipravani benzinski motori (1.7 i 1.7i) nemaju povećan temperaturni režim rada a on je u temeperaturnom opsegu od 85 do 105*C…,,. Alal im ćufte, rekli bi mnogi kojima na beogradskih 40*C u koloni kreni/stani motor počne dizati temperatura blizu kuvanja. Još više bi opsovali kolege čija vozila imaju retku priliku da se voze po asvaltu tj. oni koji svoje mašine kidaju po teškim terenima i znaju kolko je potrebno žustre vožnje da se temeperatura digne do izbijanja čepa hladnjaka bliže podeoku označenom 130*C.  Oni koji su iskusili na svojoj koži takvo stanje na razne načine izveli su specifične prepravke kojim bi sanirali visoku temperaturu ne udubljujući se u uzroke. Međutim ima istine u iznetom stavu ovlašćenog servisera a evo i zašto. Vrlo je visok procenat Niva koje voze na plinski uređaj koji ako nije podešen kako treba (siromašna smeša) prouzrokuje dizanje temperature u sistemu. Za instaliranje plinskog uređaja ovlašćeni serviser ne snosi odgovornost pa time i može da izjavi ono gore. Dalje, većina vozila ima zavidan kilometražu po terenu a uslovi eksploatacije prilično su habali stanje rashladnog sistema a ako se tome doda kvalitet delova, rashladne tečnosti i maziva koji se koriste imaćemo kombinaciju koja će usloviti temperaturni izazov mnogim vlasnicima. Zato dovijanja ima mnogo od sipanja univerzalnog modifikatora ili nekog sličnog aditiva koji snižava unutrašnje trenje motora do izvođenja eksternog prekidača za ručnu aktivaciju ventilatora /obavezno/, stavljanje hladnjaka sa dva ventilatora /vrlo pozeljno/, dodatnog hladnjaka ulja i sličnih improvizacija. Pomenusmo, da ne zaboravimo…plinski uredjaj je takodje neophodan i poželjan jer drasticno snižava cenu predjenog kilometra. Sa instaliranom bocom ispod zadljeg ogibljenja, naravno. Mada, to već postaje sastavni set opreme novih Lada.

Najekstremnije rešavanje temperaturnog izazova je zamena motora, naravno ne Ladinim već nekim pouzdanijim. Ali tek to može biti mač sa dve oštrice jer se mora odraditi mnogo posla da se ubaci nova mašina. Velika je to adaptacija. U slučaju da motor nije uparen sa prenosom javiće se mnogo problema jer joj prenos nije predvidjen za sile koje se javljaju na sklopovima sa motorima za koji prenos nije projektovan. Otuda i neslavana reputacija Pežoovog dizelaša  u Nivuški koji je fabrički ugrađivan. Stoga Niva u terenskim uslovima najbolje podnosi svoje felne sa ,,svojim,, kramponkama (Voltyre vli-5) i svojim (ispravnim) motorom. Dakle, svaka akcija pakovanja nečeg novog i ne standardnog uslovila bi mnogo rada, izrazitih troškova uz ne mnogo dobijenog. Odnosno došli bi do začaranog kruga stalnih popravki. Zato se postavlja pitanje svrsishodnosti drugog motora obzirom da generalna reparacija sa mašinskom obradom i delovima je negde oko 50 – 60.000 dinara u ovlašćenom servisu. Toliko staje veliki servis na prosečnom zapadnom automobilu a kod Lade dobijete “generalku”

Još dugo sa nama

 Po svemu sudeći „djevuška Nivuška“ će još dugo drugovati sa lovcima u Srbiji jer nema adekvatnu ( i jeftinu ) naslednicu. Izgleda da nema ni alternativu. Da bi bila ljubav obostrana, vlasnik će morati da odvoji malo vremena i sredstava u sređivanju iste za lovne potrebe jer samo pripremljen auto može odgovoriti izazovima tokom boravka na terenu. Takođe nešto vremena i sredstava se mora  posvetiti održavanju u predviđenim servisnim intervalima kako bi ljubav opstala. Nikako se ne sme zaboraviti da u trenutku kada je Niva predstavljena svetu njena tehnička rešenja behu vrlo napredna. Među prvim vozilima imala je samonoseću karoseriju, odličnu prohodnost i udobnost putničkog autobila a ti kvaliteti  se i danas cene u širokoj lovačkoj populaciji pa joj se dečije bolesti mogu i oprostiti.

Tekst objavljen u Nacionalnom lovačkom magazinu Lorist

 

2 KOMENTARA

Оставите одговор на Branislav Odustani od odgovora

Please enter your comment!
Please enter your name here