Lov na risa u Srbiji, da ili ne? |
|
Činjenica da je ris sastavni deo naše faune poslednjih decenija ponovo je postala potpuno nesporna jer se predstavnici ove možda najlepše vrste divljač Evrope, gotovo redovno viđaju u prostranim šumskim kompleskima širom naše republike, a posebno u njenim istočnim delovima. Brojno stanje riseva samo u Timočkoj krajini procenjuje se na oko 50 primeraka (od čega 7-10 primeraka u okviru NP Đerdap) dok brojno stanje ove prelepe mačke u čitavoj Srbiji najverovatnije dostiže i 100 primeraka. Risevi se u našoj zemlji uspešno razmnožavaju, o čemu svedoče redovni susreti sa primercima svih uzrastnih kategorija i oba pola. Prisustvo risa u lovištima odražava se i na stanje divljači u njima a ponekad, mada ni približno ne tako upečatljivo kao kada su u pitanju vuk,(donekle i šakal), i na stanje domaće stoke u pojedinim predelima. Pojava risa u Đerdapskoj klisuri, na primer, dovela je (u sadejstvu i sa drugim faktorima) do pada brojnosti divokozje divljači na samo trećinu nekadašnje stanja, ali ne i do njenog potpunog nestanka. Dalji pad brojnopsti je zaustavljen a preostala divokozja divljač u NP Đerdap sada je telesno snažnija i trofejno uočljivo kvalitetnija. Osim na divokozju divljač, uticaj riseva na druge vrste divljači u našim lovištima, prema do sada prikupljenim podacima, nema većeg značaja. |
|
Problemi i greške koji se javljaju tokom obuke i lova sa psima goničima |
|
Psi goniči su najstarija vrsta lovačkih pasa, odvajkada korišćena za lov kako sitne tako i visoke dlakave divljači. I ako imaju izuzetno izražen lovački nagon i ove je pse potrebno blagovremeno , tokom perioda njihovog razvoja i sazrevanja obučavati i uvoditi u lov, kako bi bili korisni lovčevi pomoćnici. Mnogo je vrhunskih grla upropašćeno tokom obuke zbog neznanja lovca i sa druge strane mnogo je prosečnih grla od kojih su vrhunski lovci napravili odlične lovne pse. Koji su to ključni problemi i greške koje se javljaju tokom obuke pasa gonča? 1. U prvom redu to je neposlušnost i odbijanje psa da se vrati vodiču posle poziva koji mu je upućen. Ovo je veoma značajan problem koji je nastao tokom nepravilne obuke lovačkog psa. Nasto je iz razloga nepravilnog stava lovca prema svom psu. Lovac je još tokom perida odrastanja svog pomoćnika morao da ga nauči da mu se posle upućenog poziva vrati. Kako? Štene se u početku postavi na par metara od lovca i lovac tada doziva svoje štene onako kako će ga dozivati u lovu ( imenom, pištaljkom, rogom). Kada štene priđe lovcu potrebno je da lovac svom budućem pomoćniku da parče mesa, hleba, da mu se obraduje i pomazi, kako bi štene shvatilo da će svaki put kada lovcu priđe na njegov poziv biti nagrađeno. S obzirom da psi, manje više, razmišljaju stomakom ovakvu obuku treba uvek izvoditi pre podele obroka, dok je pas gladan. Takođe tokom izvođenja lova kada se pas doziva i kada pristigne gazdi neophodno je da lovac uvek ima nešto od poslastica za svog pomoćnika. |
KAKVIM ORUŽJEM U LOV NA SRNDAĆA |
|
Balistika: U ravničarskim uslovima Lov srneće divljači na ravničarskim terenima zahteva poseban izbor oružja, kalibra i municije, a i optickog nišana. Na ravničarskim terenima se puca na velika odstojanja - ne može se uvek ispoštovati staro dobro lovačko pravilo, da se divljači približimo na sigurnih 150 metara i tako uputimo precizan pogodak u plećku divljači. Naime, zbog ravničarskog terena velikih poljoprivrdnih kompleksa i vegetacije lovac je primoran da puca i na daljine izmedu 200-300 metara. Naravno u ovim slučajevima je veći rizik za dobru ocenu divljači, zato lovočuvar treba da ima dobru opremu, dobar dvogled po mogućnosti spektiv, da bi se ocenio kvalitet trofeja. Poželjno je imati i spravu za merenje daljine, da ne bi došlo do promašaja ili ranjavanja divljači. Ukoliko pratilac dobro poznaje svoj teren, može sa dobrom sigurnošću proceniti daljinu i tako uputiti strelca za nišanjenje (npr. jedna tzv. duz - linija je u Vojvodini 400 metara, stubovi električnog dalekovoda isto mogu poslužiti za ocenu daljine itd.).
|
|
Kod naših lovaca vrlo često se javlja dilema sa kojim kalibrom i kojom kuglom krenuti u lov na visoku divljač našeg podneblja. Ovu dilemu stvaraju i stalna prepucavanja u stručnoj literaturi i lovačkim glasilima o univerzalnom kalibru i naravno svako svog konja hvali i tako se neki favorizuju. I kod kalibara postoji “moda” koja najviše zavisi od toga koja fabrika oružja ili municije se favorizuje na tržištu. Prilikom prikazivanja ovih kalibara u zavisnosti od proizvođača pojavljuju se balistički podaci u veoma različitim mernim jedinicama koje za našeg običnog lovca nisu uvek sasvim jasni. To je najizraženije kod američkih kalibara koji su u zadnje vreme prodrli na naše tržište. Zbog toga sam želeo kroz ovaj članak da se zajednički podsetimo na pravila visokog lova, izbor i učinak našeg oružja i municije a sve to na osnovu praktične primene na našim terenima. Želim izneti svoja praktična iskustva iz tog domena, naravno ne sa tim ciljem da negiram naše vrsne balističare i njihova naučna prikazivanja, nego da pomognem našim lovcima da cene svoje oružje ili da odaberu pravo za lov visoke divljači. |
|
Homolje i kurjaci. Bože dal vidiš čobanske muke? Dani dugi,predugi, a vuci kolju svakog dana. Stižu vesti sa raznih strana, u Suvom Dolu prvo jedna ovca pa trinaest što ovaca što jagnjadi za jednu noć 150 metara od poslednjih kuća , u Žagubici krmače, psi u lancu, koze , ovce i sve tu neposredno blizu sela. Po Donjoj reci lovački psi , bačije zavijene u crno. A vuci viju poviše Homoljskih sela. Svakoga dana po neka čobanska muka dopre do lovačkog udruženja u Žagubici. Situacija više nego neprijatna . Imali uopšte načina da se divljanju kurjaka stane na kraj? Čaršija počinje da ispreda viceve na račun lovaca. Stiže vest , Surdulović Vladan – Škodra lovac iz Osanice 10. 08.2006. posle mnogo muka , na jedvite jade odstreli ženku vuka. Nažalost sticajem nesrećnih okolnosti nije ovekovečio svoj respekta vredan trofej . Ostadoše podaci o vučici teškoj 36 kg, dugoj 139 cm, visokoj oko 60 cm . |
|
|
|
|
<< Početak < Prethodna 31 32 33 34 35 36 37 38 Sledeća > Kraj >>
|
|
Strana 37 od 38 |